Kako nastaje trauma, kako djeluje i kako je možemo ukloniti?

Kako nastaje trauma, kako djeluje i kako je možemo ukloniti?

Trauma je emocionalni poremećaj.

Nastaje suprotno našim očekivanjima. Osoba ili situacija je kreira. Nastaje praćena osjećajima nemoći, ljutnje, bijesa, i sličnih osjećaja. Pošto su takvi osjećaji ljepljivi, zalijepe se za situaciju u kojoj nastaje trauma. Pošto je ne možemo, ili bolje reći, ne znamo riješiti, kompletnu traumu uz osjećaje potiskujemo u podsvijest da nam ne smeta.

Uz kakve se osjećaje vežemo?

Suprotno uvriježenim mišljenjima, ne spremamo emocionalne traume koje želimo, već one koje po samoj svojoj funkciji i mjestu djelovanja se same spreme.

Primjer je odnos dijete/roditelj. Posebno je čest slučaj odnosa kćer/otac. To se češće događa jer su očevi češće nasilni, pijanice i slično, a kćeri su osjetljivije na takve situacije.

I onda kćer u sebi zamrzi očevo nasilje i pijanstvo. Na taj se način brani od svih silnih posljedica.

Obično je mišljenje kad nešto mrzimo da to tjeramo od sebe. Međutim, stvari stoje drugačije. Mržnja je isto tako, ako ne i više, ljepljiva kao i ljubav.

Što se događa u ovako sličnim situacijama?

Mržnjom se zalijepimo za nasilje. Taj osjećaj nasilja nosimo u sebi. Vremenom taj osjećaj potisnemo u podsvijest. Mislimo da smo ga se riješili jer ga ne osjećamo u svakodnevnim situacijama. Međutim, taj osjećaj i dalje djeluje. Još i više nego prije.

Pohranimo ga kao osjećaj prema muškarcu. i Naš um, kad dođe vrijeme za upoznavanje novih muškaraca, pregledava po podsvijesti gdje imamo što pohranjeno u vezi muškaraca. Nađe ovaj osjećaj i onda kroz njega gledamo svakog novog muškarca. Taj osjećaj na primjer nasilja, postaje filter kroz kojeg gledamo na muškarce. Nema veze što to nije muškarac/roditelj, već muškarac/partner, prijatelj. Veza je muškarac. Gledajući kroz filter nasilja sve nove muškarce, gledamo i privlačimo kroz filter nasilja. Oni koji to nisu, jednostavno filter ne propusti. Vremenom, prikriveno nasilje u muškarca se otkrije, ali i naš stav koji je donešen na osnovi iskustva da muškarac bez nasilja nije muškarac se aktivira, i dolazi do nasilja. Biramo nasiljne i skriveno nasilne muškarce kao svoje buduće partnere.

Na osnovi ovakvih primjera možemo uočiti koliko smo slobodni. Naime, iako smatramo da smo slobodni i da slobodno donosimo svoje odluke, potisnuti osjećaji, traume, nas uvjetuju i postupamo upravo onako kako one žele. Zato nam se često događa da, ne znajući zašto, reagiramo suprotno svojim željama, interesima i volji. To nas uvjetuju emocije iz podsvijesti koje se javljaju u specifičnim situacijama.

Kad se javljaju i kako reagiraju emocije, traume iz podsvijesti?

Kad je trauma u podsvijestiima svoj način rada. Ona reagira na okidače. Okidač može biti slična situacija onoj u kojoj je nastala trauma, može biti sličan osjećaj, ili bilo kakva sličnost s tom situacijom. Ponekad je beznačajna sličnost. Beznačajna gledano s pozicije svijesti. Ako je u situaciji u kojoj je nastala trauma, na primjer, padala kiša, onda svaki put kad pada kiša, podižemo emociju u svjesnost i osjećamo je. Može biti uzrok i sličan zvuk, svjetlo, riječ ili nešto drugo. Može okidač biti i strah druge osobe.

U podsvijesti, koja djeluje na svoj način po svojim zakonitostima, traume se spajaju po sličnosti, intenzitetu i javljaju se češće nego da nisu spojene. One privlače situacije koje potvrđuju smisao njihovog postojanja.

Na primjer, ako imamo traumu JA NISAM DOVOLJNO DOBAR, DOBRA, onda ta trauma privlači situacije u kojima nalazimo potvrdu toj tvrdnji da nismo dovoljno dobri. Ako je trauma stacionirana u nekom dijelu tijela, recimo nozi, onda ona privlači povredu te noge. Na taj način nam ukazuje u smislenost i potrebitost svoga postojanja. Ona djeluje bez obzira na našu volju, čak i ponekad suprotno od nje. Život traume u podsvijesti je apsolutno nezavisan od naše svijesti. Često je i nismo svjesni.

Kako možemo ukloniti potisnutu traumu iz podsvijesti?

Svijest funkcionira na osnovi inteligencije: uzročno posljedična veza putem zaključaka i odluka. To je naš svakodnevni način djelovanja i uglavnom je funkcionalan. Prosječni kvocijent inteligencije je 100. Ako je veći, osoba je inteligentnija, a ako je manji, onda suprotno.

Inteligencija podsvijesti je 0 (nula). To znači da podsvijest nema inteligenciju i da ne reagira na podražaje svijesti. To je sasvim drugi svijet. Sasvim drugačiji način djelovanja. Zato svjesnim načinima ne možemo očistiti traumu iz podsvijesti.

Primjer je kad nam netko napravi nešto nažao pa smo na tu osobu ljuti, ili osjećamo nemoć ili slično. Po nekim načelima bi joj trebali oprostiti jer je to velikodušno. Mi joj oprostimo, ali kad je vidimo, iz naše podsvijesti prokulja dugo skrivani bijes. To samo znači da nismo napravili ništa.

Jedini način na koji možemo očistiti, ukloniti neugodnu traumu iz podsvijesti je način koji prihvaća podsvijest. To nema veze s inteligencijom.

Postoji nekoliko metoda uklanjanja emocija iz podsvijesti i sve te tehnike uvažavaju zakonitosti podsvijesti. Ti postupci uklanjanja našoj inteligenciji djeluju bez veze, kao dječja igra. Tu je obično zamka zbog koje ljudi ne žele dalje raditi na čišćenju trauma. Međutim, te metode su funkcionalne i bez njih se ne može očistiti trauma.

Kada znamo da je trauma uklonjena iz podsvijesti?

Kad je se ne sjećamo. Dok god je trauma u našoj podsvijesti, to znači da je i u memoriji. Dok je pravilno izvučemo, više je nema u memoriji, jer je memorija dio podsvijesti, i ne sjećamo je se.

Dakle, tek kad se više ne sjećamo traume, znači da smo je očistili.

Ima li takvo čišćenje traume drugih posljedica?

Ima. Osjećamo se lakše. Trauma, iako se ne vidi, ima svoju težinu. Kad je nosimo, naš česti izraz glasi TEŠKO MI JE. To je točno jer trauma, neugodni osjećaj ima težinu. Uklanjanjem, nestaje težina i osjećamo se lakše. Čudimo se i zašto smo toliko vremena nosili tu traumu u sebi.

Kako se traume organiziraju u podsvijesti?

Po principu glavice crvenog luka. Kad imamo neku traumu, ne znamo je riješiti i onda je poklopimo novom traumom. Prva se povuče u podsvijest. I tako dalje slažemo sloj po sloj trauma.

Kad ih čistimo, onda čistimo ove vanjske. Dođemo do unutarnjih, i pošto ih nismo osvijestili, prestanemo ih uklanjati. Međutim, poslije nekog vremena, tjedan ili više, one se pojave u svjesnom nivou i počnemo ih osjećati. Ništa zato. Jednostavno ih uklonimo kao i onu prije.

Tehnike koje nam pomažu u svakodnevnom životu

Metode i tehnike kojima se služimo za čišćenje potisnutih trauma mogu nam pomoći u svakodnevnom životu. Dok na primjer razgovarate samnom i dok čistite traume, ne možete se sjetiti nekih trauma, osjećaja. U nekoj slijedećoj situaciji, kad se pojavi okidač, sjetite se traume i počne djelovati tako da se osjećate loše. Ništa lakše. Primijenite tehniku i sami očistite neugodan osjećaj. Nastavite kao da se ništa nije dogodilo. Za to , čišćenje i uklanjanje neugodnih emocija, je potrebno nekoliko minuta koncetracije. Ako ste u društvu, malo se sklonite na stranu ili slično. Nitko ne može primijetiti da uklanjate težak osjećaj koji vas je upravo počeo mučiti.

Kako naučiti te tehnike i metode uklanjanja trauma?

Jedan od načina je čitanje knjiga, polaženje raznih seminara i slično.

Drugi način je dolazak na tretman k meni. Naučite na vlastitom primjeru primjenu ovih tehnika i imate podršku u budućnosti ako i kad vam zaškripi.

Više o specifičnim traumama i načinima rješavanja možete naći na www.ivanmodrusan.com i javiti se na mail modrusan.ivan@gmail.com ili nazvati na telefon 01 2017 841 ili na mobitel 091 943 12 44

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *