Pamćenje i zaboravljanje
Pred neki dan pošalje mi poruku poznanica i pita da li se sjećam što smo rješavali u vezi majke, koje osjećaje smo čistili?
Ponukan time želim reći što se događa dok čistimo emocije
Kako nastaju potisnute emocije?
Kao što sam gore i naveo, često nastaju u roditeljskom domu. Majka ili otac nam nešto zabranjuju, nešto ne dozvoljavaju i zbog toga se ljutimo, bijesni smo ili smo tužni. Tada nastaje neugodna emocija koja se zadržava u nama. Kasnije je, dok odrastemo, potisnemo i zaboravimo. Međutim, ta emocija ne zaboravlja nas.
Ako je ljutnja na primijer prema majci, onda se ona sakuplja u nekoj mapi u kojoj su sve ljutnje prema majci neovisno o tome kad su nastale. Slično kao i na računalu. Ta je emocija stalno prisutna i djeluje na naš svakodnevni život.
Pamtimo i situaciju do zadnjeg detalja kako je nastala ta emocija.
Sve te potisnute emocije se pojavljuju na svjesnom dijelu kad se pojavi neki okidač. Okidač može biti bilo koja sličnost sa situacijom: slična osoba, slične riječi, slično vrijeme, slični mirisi, okusi, zvukovi ili drugo. Onda reagiramo neočekivano je to reagira naša podsvijest preko potisnute emocije. Možemo reći slobodno da potisnuta emocija upravlja našim svakodnevnim životom. Iako mislimo da slobodno odlučujemo, odlučuje naša emocija i na neki način i privlači slične događaje ili osobe.
Što se događa kad čistimo emocije?
Kad čistimo emocije poznatim tehnikama (Tehnika opraštanja, sedona metoda, tehnika emocionalnog oslobađanja) mi radimo na način koji razumije naša podsvijest. Dakle, radimo direktno na podsvijesti gdje spada i pamćenje.
Emocija je jako povezana s situacijom u kojoj je nastala, ali je samo, što se možemo lako uvjeriti čišćenjem, emocija ljepljiva. Kad očistimo emociju, često nestane i situacija i opis i doživljaj same emocije. Negdje znamo da smo imali neku emociju u vezi s majkom ili kojom drugom osobom, ali ne znamo niti koja je emocija niti koja je situacija. Jednostavno ispare i nema ih više u našem pamćenju.
Osjećamo se lakše, jer emocije iako su nevidljive, imaju težinu. Više ta emocija ne djeluje na naš svakodnevni život i konačno slobodno možemo odlučivati što želimo a što ne želimo.
Tako je i moja poznanica jednostavno zaboravila koja je emocija bila prisutna što je i cilj rada s emocijama. Normalno da nije zaboravila lijepe emocijejer s njima nismo niti radili.
Na taj način se poboljšavaju naši svakodnevni životi, a posebno odnosi prema sebi, partneru/partnerici, poslu, životu, djeci i svime što nas okružuje. Jednostavno nam se poboljša kvaliteta života.
Više nema loših emocija koje privlače loše situacije i loše ljude.
I mi postajemo bolji i prema sebi i drugima.
Zainteresirani za temu se mogu javiti na mail modrusan.ivan@gmail.com