Vezivanje

Samo stvari koje su nestabilne se moraju dodatno učvrstiti.

Vrste vezivanja.

Vezivanje uz roditelje.

Kao djeca se vežemo uz roditelje. Prilično dugo smo vezani uz njih. Obično pubertet raskine tu vezu jer svatko u pubertetu traži svoj prostor. No, i poslije puberteta smo vezani uz njih u smislu odluka, sugestija i slično. Ne možemo se odvojiti jer su neki roditelji posesivni i oni se vežu uz nas zbog svoje nesigurnosti.  Tako nastaje ovisnička veza koja na kraju nije dobra niti za neke od nas niti za roditelje. Samo roditelji imaju dojam da nisu sami, napušteni i slično.

Vezivanje za školu.

Stalno ponavljanje da je škola važna, neki se vežu za školu. Vežu se do te mjere da kad i završe sve što mogu završiti kao škola, ili rade u školi, ili samo pričaju o vrijednostima znanja, prave se i pokazuju da nešto znaju, ističu se pred ostalima zbog svog znanja, postaju bahati, uzimaju znanje kao svoju najvažniju vrijednost, za njih oni koji ne znaju niti vrijede i slično. Takvi ljudi niti ne postoje izvan svoga znanja.

Vezivanje za osobu.

Netko se veže za osobu na način da samo ta osoba postoji. To može biti veza, brak i vezivanje se odvija da sve svoje odluke, svoja stremljenja i osobnosti predaje osobi. To se često događa sa ženama u braku. U principu osobnosti tih žena u braku ne postoji. Sve prilagode svojim muževima i sve rade kako bi njima ugodile. Problem nastaje kad takav muž nađe drugu ženu. To se često i dogodi jer vlastita žena postane nešto što sam muž nije tražio. Postaje njegova sjenka. I to više nije žena u koju se muž zaljubio te ima potrebu naći drugu koja ima ženskih osobnosti.

Vezivanje za posao.

Mogu se često sresti osobe koje su jako vezane za posao. Ne mogu i izvan posla biti bez tog istog posla. To sam često primjećivao kao učitelj. I izvan škole smo razgovarali o đacima. Zato sam i ponekad volio otići običnim ljudima i razgovarati o sasvim drugim stvarima: vrstama lovačkih pasa, najboljim gumama za neki automobil, najboljem načinu sadnje crvenog luka i ostalim stvarima koje nisu vezane za đake. Dobro je ako su muž i žena na istom poslu. Njima je i život posao jer ga nemaju. Problem je kad ti ljudi ostanu bez tog posla i kad odu u mirovinu. Onda ostaju izgubljeni.

Vezivanje uzz politiku, partiju, stranku.

Puno sam sretao ljudi koji se vezuju uz oblik političkog djelovanja. Oni postaju svoja stranka i izvan toga nemaju mišljenje niti funkcioniraju. Problem nastaje kad se stranka ugasi ili odu iz stranke. Njih izvan toga nema i postaje problem identiteta.

Vezivanje uz religiju.

Također ima ljudi koji se vežu za religiju. Izvan toga nema osobnosti i svaki odgovor je vezan uz odgovor koji daje religija.

Vezivanje uz novac.

Vjerojatno poznajete ljude kojima vlada novac, a ne vladaju oni novcem.

Vezivanje uz bolest.

Nailazio sam na ljude koji su bolesni i koji uzmu bolest kao nešto svoje i ne postoje izvan svoje bolesti.

Vezivanje za ovisnosti.

Svaki ovisnik postaje rob svoje ovisnosti.

Zašto se imamo potrebu vezivati za nešto?

Volim to usporediti s biciklom. Narav bicikla je vožnja. Kad bicikl stoji, on je nestabilan i moramo ga negdje nasloniti ili podmetnuti nešto na što će biti stabilan.

Tako i svatko od nas: kad se osjeća nestabilnim, mora se za nešto vezivati.

Vezivanjem, predajemo tome za što smo se vezivali stabilnost. Dakle, to je stabilno, u to vjerujemo, tome se predajemo, a mi nismo stabilni. Osnova je u našoj nestabilnosti.

Zašto se osjećamo nestabilno?

Pa od mladosti nas uče da trebamo biti dobri. Ako nešto ne napravimo, nismo dobri. Ako se drugačije ponašamo, nismo dobri. Na taj način nam se utiskuje osjećaj da nismo dobri i osjećamo se da se ne možemo osloniti na samoga sebe. I imamo potrebu naći nešto što je stabilnije od nas kako bi se vezivali.

Na taj način predajemo svoju stabilnost nečemu drugome. I tu je velika greška.

JEDINA TOČKA GDJE MOŽEMO BITI STABILNI SMO MI SAMI.

Stabilnost je dio nas. U osnovi nemamo potrebu tražiti stabilnost, sigurnost negdje drugdje. Jedino nalaženjem sigurnosti u sebi samome možemo biti sigurni. Danas je, kroz osiguravajuća društva, razvijena trgovina sigurnosti. Plaćaju se veliki novci kako bi bili sigurni. I poslije plaćanja tih novaca, nesigurnost u sebe je dominantna. Jedino pronalaženjem sigurnosti u sebi možemo biti sigurni.

Pronalaženje sigurnosti možemo napraviti čišćenjem osjećaja nesigurnosti. Taj osjećaj je nametnut i često je osnova mnogim drugim neugodnim osjećajima koje gajimo u sebi.

Potpunim čišćenjem osjećaja iz podsvijesti možemo osigurati sigurnost i mir. Tada nemamo potrebu traženja sigurnosti negdje drugdje, u bilo čemu. Jednostavno znamo da je to tako: mi smo garant vlastite sigurnosti.

Da biste naučili kako očistiti osjećaje nesigurnosti, pogledajte na stranicu www.ivanmodrusan.com ili se javite na modrusan.ivan@gmail.com.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *