Ljubav
Sve što radimo, možemo raditi samo sa dvije pozicije: ljubavi i straha.
Ljubav je sve što nije strah, a strah je sve što nije ljubav kao: nervoza, ljutnja, tuga, bijes, fobija, nesigurnost, odbačenost, tjeskoba, depresija , svi neugodni osjećaji.
Iako je ljubav mala, nježna, blaga, lagana , stalna, tiha, niti jedan strah je ne može nadjačati. Iako strahovi izgledaju veliki, nepremostivi, nesavladivi, nezaobilazni, oni su jednostavno napuhani i sastoje se uglavnom od praznog, napuhanog zraka. Taj zrak upuhujemo sami kad obraćamo pažnju na njih. Tom pažnjom im dajemo važnost i oni sami rastu.
Postoji dakle barem vizualna razlika između ljubavi i straha, a to baš tako ne izgleda.
Naime, kad nešto uveličavamo, naglašavamo, pokušavamo dokazati, to nije zbog toga da to želimo učiniti, odnosno uveličati ili dokazati nešto, već je to zato što želimo nešto sakriti. Čim netko nešto ponavlja, naglašava, pojačava ili dokazuje, ustvari želi nešto sakriti s time u vezi.
Na primjer ako netko naglašava da je pošten, držite novčanike dalje od njega.
To naglašavanje straha u korijenu želi taj isti strah riješiti, odnosno sakriti.
U svakom slučaju, strah nije nimalo takav kakav izgleda.
Emocije
Isto tako postoje emocije ljubavi i straha. To je vidljivo u listi koju ću navesti u daljnjem tekstu.
Pozicije emocija:
- ) Radost, znanje, moć, sloboda, ljubav, poštovanje
- ) strast
- ) entuzijazam, žudnja, sreća
- ) pozitivno iščekivanje, povjerenje
- ) optimizam
- ) nadanje
- ) zadovoljstvo
- ) dosada
- ) pesimizam
- ) frustracija, razdražljivost, nestrpljivost
- ) shrvanost
- ) razočaranje
- ) sumnja
- ) zabrinutost
- ) svaljivanje krivice
- ) obeshrabrenost
- ) gnjev
- ) osveta
- ) mržnja
- ) ljubomora
- ) nesigurnost, krivica, nedostojnost
- )strah, tuga depresija, bespomoćnost
Ovaj popis je rađen po kvaliteti, vrijednosti osjećaja. Na početku su kvalitetniji, slijede ih manje kvalitetni, dobri i zatim slabiji, odnosno nekvalitetniji.
Za emocije koje predstavljaju ljubav možemo reći da se nalaze između brojeva 1-7. Od 8 na dalje su emocije straha. Počinje od blažih, pa sve do najtežih.
Iako i ovdje možemo vidjeti da emocija straha ima više, ipak su emocije ljubavi na vrhu.
Ovaj popis je napravljen zbog jedne tehnike rada s emocijama. Kad definiramo kako se osjećamo, u jednoj emociji na primjer iz reda 18 , osveta, potrebno je raditi na sebi kako bi došli u emociju iz reda 17, gnjev. To znači da bi došli do radosti treba proći 17 stupnjeva.
Meni je ta tehnika osobno prespora i prilično neučinkovita. Tehnike koje ja koristim rade tako da osjećaj osvete, ili želju za osvetom potpuno se izbriše. Ako ne ide u jednom cugu, može ponekad u 2 ili 3. No, dođe se vrlo brzo do nule. Posljedica je najčešće olakšanje, mir, sigurnost iz kojih lako pređemo u radost.
U svakom slučaju je ova tabela dobra kako bi se mogla vidjeti vrijednost emocija. I na kojem se mjestu svatko nalazi na emocionalnom polju.
Emocije kao oklop
Način na koji gledam emocije je da je to filter oko nas, kao oklop, kroz koji gledamo svijet. Ako se nalazimo na niskoj frekvenciji emocija i osjećamo recimo osvetu, gledat ćemo samo ono što ima veze s osvetom. Isto tako, ako smo na nivou gnjeva, gledamo samo ono što ima veze s gnjevom. Možemo to usporediti s bojama. Ako je oklop tamno smeđe boje , mi vidimo samo stvari, osobe, situacije u toj boji i štoviše, privlačimo samo ljude takve boje. Ne možemo privući recimo ljubičastu boju jer ju ne vidimo. Ne možemo samo tako iskočiti iz reda 18 u red 1 i ne vidimo radost jer je radost sasvim druge boje.
To znači, kad imamo emocije od 8 naniže, vidimo i privlačimo samo strah, a više emocije samo ljubav.
To znači da kakvu emociju nosimo, to i dalje privlačimo. Možda se u početku osjećamo komotno u tom okruženju, međutim, kad se ta emocija pojača, jednostavno je se moramo riješiti i tražiti bolji izlaz.
Sjetio sam se jednog vica u kojem otac za Božić pod bor daje darove sinu pesimistu i sinu optimistu.
Pesimistu daje izuzetno lijepi vlak s mogućnosti slaganja tračnica. Kad ga otvori, sin kaže da nema baterije, otac kaže da su tu, samo ih treba staviti, onda sin kaže da je to loše jer se baterije potroše, otac kaže da će se kupiti nove, onda sin kaže a što ako trgovina ne radi, a otac odgovara da će se snaći i tako u nedogled. Vidljivo je da pesimist vidi samo tamne mogućnosti.
Sinu optimistu je dao za poklon konjsko govno. Kad ga je pitao što misli o poklonu, on je rekao da je dobio konja na dar, ali ne zna gdje je trenutno pobjegao.
Time samo želim reći da je emocija, osnovna boja u nama.
Ako nastupamo uglavnom s pozicije ljubavi, privlačit ćemo ljude, situacije koje donose ljubav. Ako u sebi nosimo strah, privlačit ćemo ljude i situacije koji u sebi nose strah.
Kako to promijeniti?
Kad u sebi nosimo ljubav, djelujemo s pozicije ljubavi, promjena nam nije potrebna. Osjećamo radost, odnosno sve osjećaje gore navedene zaključno s linijom 7.
Svi su ti osjećaji konstruktivni, potiču na rast, razvoj, na prihvaćanje sebe, zadovoljstvo u svemu što radimo. Nije nam potreban nitko, a i kad vidimo nekoga u nevolji, razvija se samo empatija kojom želimo pomoći toj osobi i to pitajući je, a ne da smo u poziciji straha, ta osoba u nevolji bi negativno utjecala na nas.
Kad nosimo strah, privlačimo loše osobe, situacije, i nezadovoljni smo sami sobom, nervozni, nesigurni, ne volimo se. Tu je potrebno čišćenje tih emocija koje nosimo, a koje nam je netko nametnuo. Čišćenje je vrlo jednostavno i svatko sam može čistiti svoje emocije kad usvoji tehnike čišćenja a to su Tehnika emocionalnog oslobađanja (TEO), ili EFT, odnosno tapkanje, zatim je tu Sedona metoda pa i tehnika opraštanja koju sam objasnio u istoimenoj knjizi.
I ja koristim Sedona metodu za većinu čišćenja, a ako je čišćenje međuljudskih odnosa, tu je jako dobra Tehnika opraštanja Dok je TEO dobar kad netko ima jaki ego i ima problema s ostale dvije tehnike. Tu još koristim Reprogramiranje životne matrice (RŽM) ali modificiranu. Ponekad kao kontrolu koristim i tehniku promatranja emocionalne blokade u tijelu. Ponekad to koristim samo kao kontrolu, a ponekad i taj način očisti blokadu iz tijela. Ta blokada može biti emocionalna, energetska, može biti bol koji se ne može drugačije riješiti, može biti simptom neke bolesti.
Većinu tih blokada se može riješiti samo energetskim promatranjem.
Odnos ljubavi i straha
Iako ljubav u odnosu na strah izgleda puno manja, sitnija, tiša, nježnija, strah NIKAD ne može pobijediti ljubav.
LJUBAV UVIJEK POBJEĐUJE STRAH!
Ovo sam pisao velikim slovima samo zato da se lakše zapamti.
Možda su i neki mislili da se strah izbija strahom, to je velika zabluda.
Ljubomora
Možda ste primijetili na gornjoj tablici da je ljubomora na vrlo niskom mjestu. Nije u gornjem dijelu tablice gdje su osjećaji vezani za ljubav, već u donjem dijelu gdje su osjećaji vezani za strah.
To samo govori da ljubomora nema veze s ljubavi. Ima veze toliko koliko ljubomora iskorištava ljubav za svoje djelovanje. Naime, ljubomora dolazi iz potrebe za posjedovanjem i ponaša se kad se naš posjed ne ponaša kao vazal, odnosno potčinjeni. Ljubomoru treba iskorijeniti, čak ni mala ljubomora nije potrebna.
Ljubav je sloboda
Dati nekome ljubav je dati mu/njoj slobodu. To samo znači da je ljubav i povjerenje. Ako se povjerenje izigra, i ljubav puca. Nepovjerenje je samo strah od izigravanja, a onda to i privlači. Kad se nečega bojimo, to i privlačimo.
Ljubav je vrijeme
Kad za nekoga imamo ljubavi, imamo i vremena. Nestrpljenje je znak neljubavi.
Ljubav je davanje
Ljubav treba biti bezuvjetna i ona samo daje. To ne treba miješati s odgojem djece.
Roditelji često prave grešku i kao ljubav prema djeci daju im sve bez potrebe da na neki način vrate. Na taj način roditelji govore djeci slijedeće: ti vrijediš, ti si dobar/dobra, ja ne vrijedim, ja nisam dobra. I onda kad djeca odrastu, iako roditelji očekuju poštovanje, nekad se dogodi da djeca kažu: ja sam vrijedan, dobar, a ti majko nisi vrijedna dobra. Što su ustvari napravili? Samo su ponovili ono što su im roditelji cijelo vrijeme odrastanja govorili svojim postupcima. Kod roditelja koji tako nisu radili, vidi se drugačiji odnos djece prema njima.
Primjer je Trump, predsjednik SAD-a. Njegova djeca imaju vlastite avione. Nije im on priskrbio. Sami su to zaradili. Od njega su samo naučili kako će to sami zaraditi.
Većina naših roditelja bi sve dalo samo za svoje dijete. To nije ljubav već kupovina, trgovina a to nema veze s ljubavi.
Ljubav je promatranje a prosuđivanje je strah, nasilje
Kad nekoga promatramo duže vremena a da ga ne prosuđujemo, potrebno je vrijeme, odnosno strpljenje. Strpljenjem pokazujemo ljubav i često se događa da tijek onoga koga promatramo, ili što promatramo ide na našu stranu. Nije uvijek slučaj jer postoje i drugačije silnice, ali vredi pokušati razvijati strpljenje.
Kad nekoga prosuđujemo, obično ga stavimo pred zid i to je ustvari nasilje jer se ta osoba počinje braniti. Možda Vam se dogodilo da kažete nekome „Nisi danas tako uspješan!“ kao odgovor ćete dobiti hrpu opravdavanja. Ako i procijenite slijedeće „Danas ti jako dobro ide!“ dobit ćete opet neke izgovore. U svakom slučaju procjenjivanje je nasilje i treba ga se što više kloniti. Želimo li nekome reći nešto dobro ili loše, dobro je to napraviti putem izražavanja svojih emocija kao na primjer:“Tako se ugodno/neugodno osjećam kad vidim kako tebi danas ide taj posao.
Ljubav je pomaganje samo u slučaju kad pitamo možemo li pomoći, inače je nasilje.
Ako želimo pomoći nekome pitamo to za pristanak pomaganja. Ako ne pitamo, postavljamo se iznad te osobe i ona to odmah osjeća ne kao pomoć, već kao neku vrstu nasilja. Možda ste doživjeli da kad nekome pomažete govori: neka, neka, ne treba. Hvala. Kad biste ga pitali mogu li vam pomoći, češće je odgovor možete nego u prvom slučaju.
U ljubavi smo svi jednaki au strahu ja sam veći
“
Kad smatramo sebe jednako vrijednima kao svatko drugi, onda to radimo iz ljubavi.
Kad mislimo da smo veći, bolji, pametniji, vredniji, u svakom slučaju bolji, onda je to iz egocentrizma.ovaj drugi način služi najviše kako bi sebi dokazali upravo to što mislimo i govorimo. A, sjećate se gore navedenoga da ako nešto ističemo, da to radimo stoga što nešto drugo želimo sakriti. Na primjer, ako ističemo da smo bolji, želimo sakriti strah koji vlada u nama da nismo dovoljno, ili nikako dobri. Poželjno je poraditi na tom mišljenju i promijeniti ga.
Jedino ljubav kad se dijeli, postaje veća
Naime, ova rečenica je jasna a često i nije. Često je uzrok tome da ne znamo što ustvari dijelimo s ljubavi. Odgovor je: dijelimo sebe.
Da bismo mogli nešto dijeliti, potrebno je to imati, u sebi. U ovom slučaju i prema sebi. Ako nemamo ljubavi prema sebi da na sebe ne gledamo kao Božje dijete, kao osobu vrijednu ljubavi, divljenja, pažnje, sigurnosti, povjerenja, poštovanja i slično, onda ne dijelimo ljubav već strah. Pesimisti to govore da su oni realniji. Ne postoji realnost. Postoji samo moj i vaš odnos prema nečemu što je takvo kakvo je. Za nekoga je kuća sloboda, a za drugoga je zatvor. Na kraju je uopće pitanje što je kuća? Dakle, ona kao realnost ne postoji, već postoji kroz naš odnos prema njoj.
Isto tako ljubav ne postoji ako je nemamo prema sebi. Možemo koliko god želimo dokazivati realnost, ali je to samo način dokazati manjak emocija.
Dakle, najprije razviti ljubav prema sebi, pa onda dalje. U tom slučaju će nas i drugi drugačije gledati, mislim prihvatat će to kao nešto normalno i prema tome se ponašati.
Voljeti sebe na način gledanja da smo svi jednaki. Ako volimo sebe da smo mi bolji od drugih, onda je to egocentrizam, i nema veze s ljubavi već spada u domenu straha.
Ljubav je vječna, strahovi prolazni
Puno puta smo se u to uvjerili.
Kad netko dođe k meni čistiti strahove, objasnim da su strahovi u nama skupljeni kao glavica crvenog luka. Imamo jedan strah, ne riješimo ga, jednostavno dođe drugi koji ga obavije. Kad se rješavaju strahovi, proces ide u obrnutom smjeru. Čistimo one vanjske slojeve koji su bliži svjesnosti. Poslije čišćenja nailazimo na slojeve strahova koji su bili prije i potisnuti su u podsvijest. Sačekamo nekoliko dana da se osvijeste i onda ih čistimo.
Ljubav nema slojeva. Ona samo blago prisustvuje i strpljivo čeka svoj red. Taj red joj dajemo mi sami na načine koje sam gore opisao.
Ljubav i strah ne mogu skupa
Pred neki dan sam poslušao na facebooku jednog publicista koji je htio pričati o svojoj novoj knjizi o emocijama i slično, o ljubavi, odnosima i slično. Onda je odustao jer ga je osupnula neka odluka kriznog stožera civilne zaštite. Ovo je vrijeme kad pišem vrijeme vladanja virusa korone i slušamo odluke stožera.
Ako je on htio pisati o ljubavi, onda je promašio posao. On se očito nalazi na poziciji straha i s te pozicije ne može pisati o ljubavi. Može, ali su meni njegove knjige napisane ex katedra i u njima nema života. To je samo farsa.
Ne može se istovremeno služiti dva gospodara : ljubav i strah. Treba se odlučiti za kojeg radimo.
Netko nas može voljeti onoliko koliko volimo sebe
Iako je ova rečenica pomalo čudna, još možda je teško razumjeti je, vremenom sam došao do nje promatrajući i sebe i ostale koji me okružuju.
Radi se prvenstveno o tome da imamo slobodnu volju. Slobodnom voljom odlučujemo u svom svemiru da li se prihvaćamo ili ne. Ako se prihvaćamo onakvi kakvi jesmo, onda stvaramo svijet koji nas prihvaća. Privlačimo ljude, situacije koji nas prihvaćaju. U suprotnom, ako se ne prihvaćamo, stvaramo svijet koji nas ne prihvaća. Privlačimo i ljude i situacije koje nas ne prihvaćaju, ne vole. Dakle, odluka koliko se sami prihvaćamo utječe na to koliko nas drugi prihvaćaju. Drugi nemaju slobodnu volju u našem svemiru. Moraju prihvatiti našu slobodnu volju. Oni imaju slobodne volje u svojim svemirima. U mojem, vašem svemiru smo samo ja i vi ti koji imaju slobodnu volju i ne može se preko nje.
Kako se onda ljudi oko nas ponašaju za slučaj da se ne prihvaćamo?
To se primjećuje na podsvjesnom nivou i ovako ljudi rezoniraju: pa ako se ti ne prihvaćaš, ne moram te niti ja prihvatiti. Mogu te barem iskoristiti.
Zato se događa da okupljamo oko sebe ljude koji nas iskorištavaju.
Ljubav se može naknadno napraviti
S ljubavi se ne može trgovati. Prije je bio običaj da mladim ljudima bračne partnere nalaze roditelji. Kad su se mladi sreli, roditelji bi rekli da će ljubav doći godinama. Možda, ako sada postoji simpatija, ali da bi ljubav došla sama, toga nema. Ljubav ili postoji ili ne. Ne može se je kupiti ili prodati, zamijeniti, što neki često pokušavaju.
Čitao sam u jednoj knjizi i s time bi se složio: u kvantnom polju ljubav je jedino što postoji. Kvantno polje mislim polje gdje nema ega.
Tako možemo vidjeti da ljubav je jedina sastavnica našeg cijelog svemira i nas samih u njemu.
Ljubav je najmoćnije oruđe
Ljubav je najmoćnija i nema te sile koju ljubav ne bi pobijedila. Ona je neuništiva.
Zato je treba paziti, čuvati i svako malo joj se obraćati.
Želi li netko više saznanja o svemu gore što sam pisao, slobodno se javite na mail modrusan.ivan@gmail.com ili pogledajte na stranici www.ivanmodrusan.com još i druge tekstove.