Team building

O jednom team buildingu

Team building je izraz za radionicu u kojoj se preispituju i zatim jačaju odnosi u nekoj ekipi, najčešće radnicima, službenicima na poslu, ali može i sportskom klubu i slično.
Ovdje ću opisati jedno svoje iskustvo koje sam proživio s jednom ekipom koja na moru radi u restoranu i mini hotelu, iznajmljivanje soba.
To je ugledan restoran koji je i do sada uživao dobar glas zbog kvalitetne ponude.
Ekipa se sastoji od vlasnika, glavnog kuhara i kuharice, pomoćnog kuhara, konobara i još nekoliko zaposlenih kao pomoćnog osoblja sobarice i drugo.
Pošto je to mala ekipa, onda svatko radi svaki posao koji vlasnik odredi. to se posebno odnosi na pripremno razdoblje u kojem se priprema sezona, a za vrijeme kojeg sam i organizirao radionicu.
Bilo je to u lipnju ove godine i to početkom lipnja. U tom mjestu ima 15-tak restorana i svako je svakom konkurencija jer je mjesto prilično malo. Inače je mjesto jako lijepo, ljudi su ljubazni, gostoljubivi i što se toga tiče imam samo pohvale.
No, da se vratimo poslu.
Dakle, još korona caruje, nitko ne zna kakva će biti sezona, rezervacije se otkazuju, ali naši vrijedni domaćini se spremaju.
Sama radionica se zvala čišćenje odnosa prema nastupajućoj sezoni.
Smisao radionice je da odnosi sviju zaposlenih budu protočni prema sezoni. To znači da nema nikakvih zamjerki, ili loših osjećaja, predosjećaja i slično. To je potrebno kako bi se sinergijom zajedničkih kvalitetnih odnosa prema sezoni dodatno poboljšao uspjeh. To je inače dobro za bilo koju ekipu, pa i sportsku ili slično.
Radi se dakle o tome da se emocije dignu na višu frekvenciju i da nema niskih frekvencija kao što je ljutnja, bije, tuga, ljubomora i slično.
Emocije mogu pomoći u dizanju uspjeha, ali i odmoći. Nešto slično je radio Walt Disney na početku svakog projekta: bio on novi crtani film ili nešto drugo.
Iznio je na veliki plakat svoje ideje, a radnici koji bi to radili su bilježili dolje svoje mišljenje, osjećaje i slično. Tada je pristupio radu na mišljenjima i odabirao najbolje, a emocije je čistio kako bi sama produkcija bila protočnija.
Da bih mogao slično postupiti i zajednički raditi na projektu, morao sam ovu ekipu naučiti kako se čiste emocije. Zbog toga sam najprije radio individualne tretmane čišćenja emocija. Svatko je imao neke svoje emocije koje je trebao očistiti neovisno o poslu, nešto iz privatnog života, odnosa u braku ili slično.
Na taj način su naučili tehniku, ali i upoznali blagodati ovih tehnika. Ovisno o osobi, svatko je pristupao na svoj način. Bilo je prihvaćanja, ali i otpora i to je normalno. Neki su htjeli mene podučiti da to ništa ne valja, neki se nisu htjeli pojaviti, ali su zato neki dobro prihvatili tehnike i dalje ih koristili.
Bitno je bilo da je vlasnik ipak donekle vjerovao pa su se ostali priklonili njemu, uglavnom.
U svakom slučaju, gledajući općenito, nisam bio siguran da će projekt uspjeti.
I na kraju smo ipak održali završnu vježbu gdje smo uklanjali sve emocije prema nastupajućoj sezoni. Niti prije niti na toj radionici nije bio prisutan glavni kuhar jer je to za njega samo yoga mozga i on to ne želi. No, bila je prisutna njegova supruga što se na kraju pokazalo ključnim.
Po završetku sam se pozdravio sa svima i nisam kontaktirao poslije osim sa vlasnikom još jednom ga pozdravljajući i zahvaljujući na gostoprimstvu.
Preko ljeta sam čuo od prijateljice da imaju puno gostiju i da kuhar, koji je prije radio ekscese pred gostima, ove godine nije napravio niti jedan. Imali su preko sezone gotovo potpunu popunjenost, a osim toga, prilično ljudi koji nisu bili u tom pansionu je dolazila na večeru. To je bilo zahvaljujući vlasniku i kuharu jer je vlasnik lovio svako jutro svježu ribu i kuhar ju je znao pripremiti tako da se to pročulo i gosti su bili zadovoljni.
Prvog rujna, dakle poslije završetka sezone sam nazvao vlasnika i pitao ga. Rekao je da je sezona bila tako tako, a znao sam da je bio pansion jako popunjen. Pitao sam ga ima li rezervacija u posezoni, rekao je da ima nešto, a ustvari su sve rezervacije, iako je radio neke dodatne programe kao masaža i slično, sve otkazane.
Ne mislim da je uspjeh sezone samo moja zasluga. Ima i restorana koji su morali zaključati vrata. Radili smo samo sezonu i ona je bila uspješna. Nismo radili posezonu i nije bilo uspjeha usprkos dobroj gastronomskoj ponudi.
Zaključak: mislim da je radionica ipak uspjela. Ne može se izmjeriti točno u kojem postotku, ali mislim da je doprinijela uspjehu sezone, ali i tome što kuhar nije radio ekscese. Za to je zaslužna i njegova žena koja je naučivši tehniku čišćenja teških emocija vjerojatno pomogla i njemu da ne bude agresivan.
Ovo mi je prva radionica takve vrste i nadam se da će ih biti još kad ljudi prihvate da je i emocionalno stanje sviju koji učestvuju u nekom poslu vrlo važno za uspjeh posla.
Moje mišljenje je da protočnost emocija najviše doprinosi pozitivnom rezultatu.
U nekom od slijedećih postova ću opisati obiteljski posao iznajmljivanja preko ljeta u kojem sudjeluje samo obitelj. I tu je bilo lijepih rezultata.
Lijepi pozdrav!
P.S. Ako želite saznati nešto više o projektu, javite se na modrusan.ivan@gmail.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *